Opis
7. avgust – U Velikoj Pisanici kod Bjelovara rodio se Pavle Solarić. Otac Nikola (1760 – 3. IV 1794), sveštenik, majka Sara (rođ. Dimić, 1762). Kršten je 10. avgusta u velikopisaničkoj crkvi Četverodnevnog pravednog Lazara; krstio ga je jerej Teodor Omulić, a „kum jemu bist Josif Berzin, Lat. iz Gerđevca“. Imao je braću Petra (7. X 1781-28. XI 1783) i Andriju (1785-4. VI 1786) i sestre Jevimiju (r. 17. X 1783) i Pelagiju (r. 19. IV 1793).
Ugledna porodica Solarić, koja je dala šest sveštenika, doselila se u Veliku Pisanicu iz Bosne u prvoj polovini XVIII vijeka. Nićifor Popović, arhimandrit u Severinu, posinio je Pavlovog djeda Pauna (1710-4. V 1778), potonjeg kapetana, koji se oženio arhimandritovom kćerkom Teofanom (1729-1. IX 1787) i postao administrator eparhije severinske. Paun je završio teološke nauke u Rusiji i odatle je donio grčke i latinske knjige.
Pavlov otac Nikola napisao je, pored sitnijih djela, geografiju na „slavenskom jeziku“, koju je namjeravao da objavi, ali na tome je ostalo. Pavle je, prije odlaska na učilišta, „imao sreću polučiti poznanije pisma našega, njemeckoga i latinskoga”. Odrasta u domu u kome su se, uz druge, nalazile i srpske liturgijske knjige štampane u štampariji Božidara Vukovića u Veneciji u prvim decenijama XVI vijeka. Strasni je čitalac, u svom domu gdje su se muze milovale, čita žitija, u samosti razmišlja o zemnim i nebesnim pitanjima, sniva da ode u manastir.
Diše s knjigama, a s druge, pak, strane, otkriva čarobni svijet narodnih vjerovanja. U njegovom zavičaju srpsko folklorno blago, izuzetne snage i ljepote, skuplja se i u XX vijeku. Velikopisaničke žene „bajaju, čaraju”, dječak Pavle zapisuje basme i provjerava njihovo djelovanje, sve dok mu otac to ne zabrani. Već u mladosti u sujevjerice ne vjeruje, prožima ga misao da je „najveće znanje čovjekovo poznavati samoga sebe.”
Narodna vjerovanja, transponovana u pjesmu i priču, docnije će komparativno izučavati, baveći se grčkom i latinskom mitologijom. U vrijeme Pavlovog djetinjstva i mladosti, Srem, sa svojim fruškogorskim manastirima, bio je za Solarićeve zemljake sveta zemlja, poput Jerusalima, starci i starice iz varaždinskog generalata, sa štapom u rukama, hodočastili su na Frušku Goru. Tako Pavle Solarić, od djetinjstva, roni kroz mitsko nasljeđe, hrišćanstvo i knjigu. – www.rastko.rs
Autor Solarić, Pavle Naslov Pominak knjižeski / Pavle Solarić ; priredio, [uvodna studija i registri] Lazara Ćurčića ; [pogovor Aleksandre Vraneš] Vrsta/sadržaj knjiga Jezik srpski Izdanje [Fototipsko izd.] Izdavanje i proizvodnja Inđija : Narodna biblioteka „Dr Đorđe Natošević“, 2003 (Beograd : MST Gajić) Ostali autori Ćurčić, Lazar Vraneš, Aleksandra, 1960- Fizički opis XX, 123 str. : faks. ; 18 cm Napomene Tekst na slaveno-srp. jeziku U 2 prim. Pominak knjižeski Pavla Solarića: str. VII-XIX Prva srpska samostalna bibliografija: str. 109-114 Registri Fototipsko izd. iz 1810. godine. ISBN 86-80643-05-X (karton) Predmetne odrednice Solarić, Pavle, 1779-1821 – Pominak knjižeski
